Vezani članci prije 2 sata 3 sata prije "Nisam skrivao u zemunice i samostanima ... ja iznajmljivanje stanova, hrana sam kupio u trgovinama noću ... Bio sam vrlo tiho da ubije Đinđića, onda su apartmani postao sumnjičav i počeo prikazivati ​​... "Radovan Karadžić, prvi predsjednik Republike Srbije, je sve o višegodišnjem skrivanju i bijegu od potjere Hague izjavio ročištima 25. i 28. srpnja 2008. godine, neposredno nakon uhićenja, čiji je rekord ekskluzivno objavljivanje. "Na pitanje vršitelja dužnosti zamjenika Tužitelja koliko dugo živim u Beogradu odgovor da ne mogu odgovoriti točno kontinuirano, ili stanovati vrijeme smrti Zorana Đinđića, kada sam bio u podzemlju. Nakon smrti Zorana Đinđića, ja više ne mogu sakriti. Na pitanje da li sam promijenio prebivalište odgovor "da", često sam promijenio mjesto stanovanja. Iznajmio sam apartmane u različitim dijelovima grada. Stan sam tamo, bez ikakve pomoći, putem oglasne agencije ili s lažnim dokumentima. Moj mladi nećak Dragan Karadžiću žaru nepotrebnog žrtvovanja, ali istina je ovo: on je bio u kontaktu sa mnom SMS poruka i znao gdje sam bio, ponekad oprezno, ponekad točno. Nova godina čekamo zakon o suradnji s Haaškim sudom. Nisam donose hranu da ne bi otkrio, jer ga je stalno pratila, ali nije bilo potrebe, jer sam bio i za vrijeme ilegalno ostati tvrdo vrijeme hranjenja u jednoj od trgovina koje posluju po noći. Tijekom boravka u Beogradu bio sam sam u pokretu, jer to je sigurno. Nisam imao tko pomoć u pronalaženju stanovanja, jer pomoć nije pitao, jer sam ugrozio. Svaki prijatelj u Srbiji, nisam čuo da sam bio u Beogradu, a nova poznanstva sam se sakrio identitet, tako da nitko od njegovih starih prijatelja nije znao gdje sam ja, a od novih prijatelja nitko nije znao tko sam. Bio sam vrlo miran i povučen Đinđićevog ubojstva i samo sam izašla u dućan, svaki put neki drugi koji ne znam. Tada su stanovi u kojima nitko ne živi postaju sumnjičavi, pa sam počeo da izađe i da sepokazujem komšijama. Javno sam se prikazivao da ne bi ništa posumnjali. Razlog da izađem u javnost je da odagnam sumnju od stana u kojem kao niko ne živi. Radio sam da bih se izdržavao, jer nisam imao pomoć od nikoga. Sve vreme sam bio dobrog zdravlja. Na pitanje tužioca odgovaram da nikada nisam bio u manastiru Ostrog, niti u jednom drugom manastiru. Sklanjao sam se od porodice, poznanika, prijatelja, familije, manastira i svih da im ne naškodim. U crkvama sam boravio samo za vreme liturgije i prisluživanja sveća, ne upoznavši se ni sa jednim sveštenim licem. Hramove koje sam posećivao takođe sam menjao da me ne bi zapamtili. Na pitanje tužioca da li sam boravio na Romaniji – bio sam na Romaniji i drugim planinama. Kada je Romanija u pitanju, na njoj sam boravio u vreme dok sam imao zaštitu službenog obezbeđenja, to je bilo do 1997. godine, kad je MUP povukao službena lica koja su bila u mom obezbeđenju. Na planinama sam uvek bio sam ispod neba, dakle u nekoj kolibi, nikad ispodzemlja iu katakombama koje ste spomenuli. Kada je donesen zakon o suradnji s Haagom, otpustio sam sve svoje tjelesne čuvare, a nitko od njih nije imao veze sa mnom. Kada je tužitelj pitao ako sam bio cijelo vrijeme videa s Ratkom Mladićem - od 1996, kada je Biljana Plavšić postala u. d. Predsjednik Republike Srbije, nisam vidio Mladića ili bilo o svim vojske. Ja samo ne koristi u susret s nekim tko me poznavao prije. Na pitanje tužitelja je li sam vidio sa Žarko Gavrilović - Nikad nisam vidjela Žarka Gavriloviceva koga pitati. Čini mi se da je on bio predsjednik Save stranke sv iu to vrijeme sam ga vidio na sastanku, ili nakon 1995. godine nikad. Na pitanje odgovor: Počeo sam da se u potpunosti sakriti kada sam primijetio neke ozbiljne akcije za uhićenje, koje sam jedva pobjegao i koji je naknadno proglašen vježbe, iako oni nisu bili vježbe, jer vježbe najaviti unaprijed. Postalo je jasno da je sporazum s SAD-om igrao ida moram brinuti o svojoj sigurnosti. Godine 1997. ili 1998. na Palama pojavio ljude koji su se predstavili kao istražiteljima ICTY. Imajući u vidu naš pravni sustav, mislio sam da je to istražnih sudaca i bio je spreman na sve njih s mojim rad daje na raspolaganje. Pa stvarno u Vladi imao punu pozornosti, steći uvid u ono što ih zanima, a dokumentirani, dobio sve što su željeli i razgovarao sa svima s kojima su htjeli. Koliko ja znam, oni su više od 300 dokumenata, izvorni naredbe koje se utvrdi da su napravljene i po protokolu, kaseta i drugih dokumenata. sama sam naveo da nije bilo nikakvih ograničenja. U to vrijeme sam razmišljao i sam bio priprema za dragovoljnu predaju tog suda, uključujući i pravedno suđenje. Ispostavilo se da je muljaža. Nemaju istražnih sudaca i istražitelji nisu tribunala, ali je istražiteljima tužiteljstva. Smatram da je ovo ozbiljna proceduralne pogreške i neprihvatljivo postupak. To je, kao ičinjenica da su selektivni u izboru materijala koji su išli u moju korist, odbacujućeg, uvjeren me da ne treba ići pred sud. Lako je oslobađajuća dokaze. Istina je da je sporazum sa Sjedinjenim Državama, koja je Holbrooke u ime Amerike postići s mojim opunomoćenog suradnicima koji su pregovaraju u moje ime, kao predstavnici Republike Srpske. Čak i Holbrooke je rekao da je zabio više od uspjeha jer je Dayton treba odustati od javnih funkcija, te je postigao da se odrekne strane ured, koji nije bio javan. Prema sporazumu, Amerika je jamstvo da neće ukinuti Srpsku demokratsku stranku i da će biti dopušteno da izađu na izbore, te da je za mene Hag više ne postoji, iako neko vrijeme ostati oštra retorika protiv mene. Pitao sam isto vrijedi i za generala Mladića, ali ja ne znam da li je Milošević nešto u to vrijeme postići, jer ja ne mogu govoriti u ime generala Mladića ". slobodna-bosna.ba

Udio